O projektu

Višejezičnost: između teorije i empirije

Uslijed novijih društvenih i migracijskih trendova dvojezičnost i višejezičnost postale su uobičajenom pojavom današnjice (usp. Hržica i dr. 2015: 35). Štoviše, može se reći da je višejezičnost u suvremenom društvu „prije pravilo negoli iznimka“ (Gosselin 2021: 1). S jedne strane broj djece izložen većem broju jezika od rođenja raste iz dana u dan (usp. npr. Nicoladis i Montanari 2016, Batinić Angster i Angster 2022), dok s druge zajednice u kojima je višejezičnost svakodnevica, kao npr. valserško-njemačke manjine u sjeverno-zapadnoj Italiji, postaju ugroženima jer je jedan od govorenih jezika manjinski te broj njegovih govornika opada iz dana u dan (v. npr. Angster 2014, Angster i Gaeta 2021 o situaciji valserškog varijeteta Gressoneya). Dokumentiranje i opis jezika i jednih i drugih govornika stoga je prijeko potrebna, kao i analiza pojedinih pojava koje su svojstvene jezičnoj sposobnosti višejezičnih govornika.

Pojava koja se očituje kao rezultat jezičnoga kontakta – kako onoga na razini jezične zajednice, tako i onoga u umu dvo-/višejezičnoga govornika – jest prebacivanje kodova ili preključivanje (engl. code-switching), odnosno miješanje jezika (engl. code-mixing) (Angster i Batinić Angster 2022). Prebacivanje kodova smatra se „zaštitnim znakom dvojezičnog procesiranja“ (Van Hell i dr. 2019) i govornim stilom uobičajenim za fluentne dvojezične govornike (MacSwan 2005). Uvidom u jezikoslovnu literaturu (Grimstad 2009, Matras 2009, Muysken 2000) primjećuje se da se nerijetko raspravlja o mogućnosti razgraničenja dviju pojava: prebacivanja kodova i posuđivanja.

Ciljevi su ovog projekta prikupiti jezične podatke spomenutih dviju skupina govornika te na temelju empirijskih podataka iz korpusa koji će se izraditi preispitati teorijske pretpostavke vezane za te dvije pojave i steći spoznaje o naravi (dvo-/više-)jezične sposobnosti.

Trajanje projekta: 1. listopada 2023. – 30. rujna 2025.

Institucijski istraživački projekt Sveučilišta u Zadru, IP.01.2023.14